Stvarno se nije znalo tko je dobio nagradu. I možda je to još uvijek imalo smisla. Došli su svi pisci čije su se knjige našle u užem izboru, što je onda značilo da imaju povjerenja u žiri i u onoga tko nagradu dodjeljuje. Jer kada u jednom trenutku ne bude izgovoreno njihovo ime, mora biti nešto što će ublažiti dojam da im ovo nije trebalo i da su se izblamirali. Ali to nekako ima smisla ako poslije možeš reći da ti nagradu nije dodijelio Mirko Kovač, i da ti je nije dodijelio Filip David, i da ti je nije dodijelio Andrew Wachtel.
Danas vjerujem da sam Bekima Sejranovića…
Cijeli članak dostupan je na Jutarnji.hr
